|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Mnogo samuješ i mnogo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putovima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj! Šta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek. Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna. Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku. Hoćeš da usneš, sine moj? Ne, oče, idem da živim. |
Zašto uopće moliti?Kad se osjetiš nemoćnim, kad ne shvaćaš bijedu i nevolju, patnju i smrt, tada potraži ruku koja je jača od svake ruke, potraži srce veće od svakog srca kako bi našao smirenje i snagu s kojima ćeš dalje kročiti stazom života, ispunjen novim mirom i novom radošću. Gospodine, kad sam gladan, podaj mi čovjeka koji je gladniji od mene i s kojim bih mogao podijeliti svoju hranu. Kad mi je hladno, podaj mi čovjeka kojemu mogu pružiti nešto od svoje odjeće. Kad sam osamljen, podaj mi čovjeka kojega mogu primiti k sebi. Kad sam žalostan, Gospodine, podaj mi nekoga koga mogu utješiti. Kad mi je potrebna nježnost, podaj mi čovjeka kojega mogu zagrliti objema rukama. Kad mi breme postane preteško, Gospodine, optereti me bremenom drugih. Dopusti da svaki moj susret s ljudima prožima tvoja ljubav... |
Budi prema ljudima dobar, ljubazan i obazriv. Osobito prema bolesnima, nevoljnima, starima, prema ljudima koji se nalaze na rubu života. Nosi ljudima cvijeće dokle god žive na tom svijetu. Ne čekaj da umru, kako bi mogao punim plućima jecati: „Jadnici, od života nisu imali gotovo ništa“. Zašto toliki ljudi nemaju gotovo ništa od života? Zato jer nemaju prijatelja, nemaju ljudi koji bi ih voljeli. Zato jer nigdje ne nailaze na znakove simpatije. Zato jer za njih nikad ne cvatu ruže. Pritom bi ruže mogle ponekad čudesno djelovati. Ne moraju to biti skupe, bogato aranžirane ruže. Obično, najobičnije cvijeće: blagi smiješak, topla riječ, mala gesta. Sve su to buketi ruža! I najmanji, od srca poklonjeni cvijet priča onima koji ga dobivaju predivnu priču. Čudesnu bajku o komadiću neba na zemlji, o tome da su ljudi jedni drugima anđeli, da postoji ljubazna utjeha za svaku bojazan, patnju i svaku suzu, da ljudi poput cvijeća cvatu jedni za druge. Čujem kako na tisuće i tisuće bolesnih, nevoljnih, starih i osamljenih ljudi vape jednim te istim vapajem: „Donesi svoj buket cvijeća prije nego što umrem“ Učini bajku stvarnom. Još danas! |
|
HUMOR Kad je sve toliko žalosno da se nitko više ne može smijati i sve tako bezizgledno da više nema ničeg čemu bi se moglo smijati, tada još jedino humor može ponovo izmamiti smješak. Humor postoji ne zato što je prisutna radost, već humor postoji tamo gdje je svaka radost umrla - u tmurnim danima punim straha, upravo tu živi humor. Humor nosi ljude kroz pustinje života i brine se za to da ne propadnu u pukim jao i joj. Humor pomaže da se, unatoč svemu, čovjek nasmije. Humor se ne pronalazi grčevitim traženjem. Humor je dar. Humor daje da se glava smije dok srce plače. I tako čovjek postaje manje osjetljiv. Humor i strpljenje deve su na kojima ću proći kroza sve pustinje. |
Želim te voljeti,a da te ne ograničavam; cijeniti te, a da te ne obescijenim; prihvaćati te ozbiljno, a da te za nešto ne privežem, doći k tebi, a da te na to ne prisiljavam. Želim te pozvati, a da ti ne postavljam zahtjeve; nešto ti darovati, a da time ne postavim neka očekivanja: odijeliti se od tebe, a da bitno nisam zaboravio; iskazati ti moje osjećaje, a da te ne činim za njih odgovornim, informirati te, a da te ne poučavam; pomoći ti, a da te ne povrijedim; brinuti se za tebe, a da te ne želim skučiti, da se veselim zbog tebe, onakav kakav jesi. |
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
misli o prijateljstvu, ljubavi, životu... Imam oči da vidim druge, uši da ih čujem, noge da k njima pođem, ruke da ih njima pružim, i srce da ih volim. Ljubav znači svjetlo, kojim ne zasljepljuje jedan drugoga. Ljubav znači biti blizu jedan drugomu, a jedan drugoga ne posjedovati. Prijatelji su kao zvijezde... ne vidiš ih uvijek, ali ipak postoje. Kažu da je ljubav slijepa? Vjerujte mi, ništa na svijetu ne vidi tako jasno kao prava ljubav. Ovisnost je slijepa, vezanost je slijepa; privrženost, težnje i želje su slijepe. Ali ne i prava ljubav! (Anthony De Mello) Što znači voljeti? To znači vidjeti osobu, situaciju; vidjeti stvari onakve kakve jesu, a ne kakvima ste ih zamišljali. (Anthony De Mello) Ispit ljubavi je žrtva, mjerilo ljubavi je nesebičnost. Život bez ljubavi Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnima, dužnost bez ljubavi čini nas zlovoljnima, red bez ljubavi čini nas sitničavima, moć bez ljubavi čini nas nasilnima, pravednost bez ljubavi čini nas okrutnima, život bez ljubavi čini nas bolesnima Kada ti bude teško, pokušaj malo biti sličan klaunu koji u srcu plače, ali nasmijan svira djetetu i tako liječi suze vlastitoga srca. Ljubav je cilj života. Tko živi za nešto drugo bit će uvijek prevaren. Ispuni svoju glavu nadom, svoje srce mirom, a svoja usta osmjehom i sve će ponovo biti dobro. Gledajući darove koje je Gospodin stavio u tvoje ruke, mjesto kamo te je poslao, osobe među kojima je odredio da se krećeš, otkrit ćeš zadatak koji ti je On namijenio. Pravi prijatelj zna vaše slabosti, ali vam ukazuje na prednosti; osjeća vaš strah, ali ohrabruje vašu vjeru; vidi vašu nervozu, ali podgrijava vaš duh; priznaje vašu ograničenost, ali naglašava vašu sposobnost. Samoća se ne liječi prisutnošću drugih ljudi. Samoća se liječi dodirom sa stvarnošću, napuštanjem iluzija, stvarnim životom. Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svoga srca. Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti, a ako je malena, omalovažava te! Ne smijemo prema svima biti apsolutno dobri, već bismo se prema ljudima trebali odnositi kako su zaslužili. Ako se mi žrtvujemo i nekome kontinuirano pružamo svoju energiju, a on je samo uzima i ništa ne stvara s njom, onda mu zapravo ne pomažemo. Dar prijateljstva nikada nije težak. Ne opterećuje, jer ga nose struje simpatije koje slobodno teku od jednog srca do drugog Kako je čovjek jak kad je pomoć potrebna drugima, a kako je zapravo slab kad je pomoć potrebna njemu samome. Jedni druge ne možemo zadržati. Susreti su samo svijetli trenuci. Zagrljaji na pozdrav ujedno su i oproštaji. Uvijek smo na proputovanju. Jedna od naših riječi bit će posljednja riječ, jedan od poljubaca zadnji. Bolje je i samo jednu svijeću zapaliti, nego stalno proklinjati mrak. Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli provjeri, kudi prije nego što se u nešto uvjeri. Nevidljiva je stvarnost mnogo zanimljivija od vidljive. Nju ne možeš spoznati proračunatim razumom. Za to postoje oči srca. Biti zajedno čovjek, biti zajedno sretan. I onda kad je onaj drugi čovjek sa slomljenim krilima. Nek' za tvoje ruke uvijek bude posla; nek' ti se u novčaniku uvijek nađe novčić-dva; nek' ti na prozorskome oknu sunce uvijek sja; nek' dúga stalno prati svaku kišu; nek' ti ruke prijatelja uvijek budu blizu; nek' Bog ispuni tvoje srce radošću i tako te ohrabri! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||